Ljekovi za mršavljenje i anoreksija: stručnjaci upozoravaju na lak put do recepta preko interneta

Šta se desilo

CNN je razgovarao sa više kliničara i stručnjaka za poremećaje ishrane. Oni prijavljuju nagli porast broja pacijenata sa anoreksijom koji koriste GLP-1 ljekove. Mnogi su ih, kako kažu, dobili izuzetno lako, preko telemedicinskih platformi.^[1]

1. 1
   Broj oboljelih

   Prema procjeni Instituta za zdravstvena mjerenja i evaluaciju (IHME) iz 2023, oko 3,9 miliona ljudi u svijetu ima anoreksiju nervozu.
2. 2
   Studija iz juna

   U istraživanju na 436 odraslih osoba sa poremećajima ishrane, nešto više od 20% onih sa dijagnozom anoreksije reklo je da je ikad koristilo GLP-1. Među odraslim Amerikancima taj udio je 15%.
3. 3
   Yale i 49 sajtova

   Istraživači su lažnim profilom pokušali da dobiju recept na 49 sajtova. Njih 92% je na kraju izdalo lijek.
4. 4
   Stav kliničara

   Kliničari koje je CNN pitao jednoglasno odbacuju terapijsku korist GLP-1 ljekova kod anoreksije.^[1]

Priča jednog pacijenta

AJ Jasper (40) iz Čikaga s anoreksijom se bori, sa prekidima, još od djetinjstva. Kaže da je 2024. popunio formular na sajtu Hims & Hers i slagao o svojoj težini. Očekivao je razgovor sa ljekarom i dodatna pitanja, ali je lijek stigao na vrata za oko dva dana.^[1]

Jasper je ljekove kupovao na više sajtova i koristio samo „compounded“ verzije, odnosno jeftinije kopije originalnih ljekova. One dolaze u bočicama, a ne u napunjenim penovima, pa je mogao da uzme višestruko veću dozu od preporučene. Kaže da nikad nije razgovarao s ljekarom licem u lice ni telefonom prije nego što su mu ljekovi prepisani preko interneta.^[1]

U januaru je njegov tim za liječenje insistirao da ode u bolnicu. Bio je toliko pothranjen da je jedva podizao glavu, a srce, jetra i bubrezi počeli su da otkazuju. Od tada je, kaže, napravio velike korake u oporavku. Ne želi da demonizuje ljekove koji pomažu mnogima, ali traži više zaštitnih mjera za platforme.^[1]

Zašto je to važno

Anoreksija ima jednu od najviših stopa smrtnosti među psihijatrijskim poremećajima. Kliničari kažu da česta upotreba GLP-1 ljekova mijenja pristup liječenju. Tom Hildebrandt sa njujorškog Mount Sinaija kaže da su ovi ljekovi „dio svakog razgovora“ sa pacijentima, od kojih se mnogi osjećaju okruženi ljudima koji ih uzimaju. Jednom pacijentu je GLP-1 ponuđen na žurci.^[1]

Neki pacijenti traže ove ljekove da bi utišali „buku hrane“, to jest stalne misli o jelu. Kod gladnog tijela te misli su prirodan odgovor koji treba da podstakne ishranu, pa ih ljekari pokušavaju iskoristiti, a ne ugasiti. Jasper kaže da su ga ljekovi pretvorili u „zombija“: nestale su opsesije i strahovi, ali i razumijevanje ozbiljnosti stanja.^[1]

„To je divlji, divlji zapad.“^[1]

Rebecca Boswell, direktorica Princeton Center for Eating Disorders u Nju Džerziju, kaže da su GLP-1 ljekovi u tri mjeseca otkako radi novi program već postali veliki ometajući faktor u liječenju više pacijenata. Dio recepata, navodi ona, došao je i od ljekara koji nisu dovoljno upoznati sa anoreksijom.^[1]

Koliko je lako doći do recepta

Pravila za telemedicinske sajtove u SAD su složena i razlikuju se od države do države. Ljekar mora uspostaviti odnos s pacijentom prije prepisivanja, a većina država ne dozvoljava da to bude samo upitnik. Analitičar Brian Tanquilut iz kompanije Jefferies kaže da GLP-1 ljekovi nijesu „kontrolisane supstance“, pa su manje strogo regulisani.^[1]

Yale je prošle godine napravio lažni profil i pokušao da dobije recept na 49 sajtova. Samo 55% je pitalo o istoriji poremećaja ishrane, a 33% je tražilo video ili telefonski razgovor. Recepti su u prosjeku stizali u roku od jednog dana, a dva za pet minuta ili manje. Istraživači zaključuju da neki sajtovi daju prednost „brzim receptima nad sveobuhvatnom brigom“.^[1]

Šire reakcije

Regulatori tek počinju da pooštravaju nadzor: zbog preuzetog pravljenja kopija ljekova i obmanjujućeg oglašavanja u SAD te zbog popustljivog propisivanja u Australiji, Britaniji i Indiji. Kerri Fleming iz britanske dobrotvorne organizacije Beat navodi da neki sajtovi uvode „žive fotografije“ radi provjere težine, ali da su neki oboljeli koristili vještačku inteligenciju ili tuđe slike.^[1]

Kyle Zebley iz Američkog udruženja za telemedicinu ocjenjuje da je upitnik koji se može prevariti lažnim podacima „propust kliničkog upravljanja, a ne nešto specifično za telemedicinu“. Eli Lilly kaže da platforme rade nezavisno i da ne podstiče upotrebu ljekova za neodobrena stanja. Novo Nordisk navodi da njegovi proizvodi nijesu odobreni za liječenje poremećaja ishrane.^[1]